Kompoziti postoje vie od 20 godina i pronašli su znaajno mesto u terapiji karijesa, posebno kod prednjih zuba.
Velike probleme za prve kompozite predstavljali su ispuni kod bočnih zuba, jer su tu sile vakanja mnogo veće. Pritisak koji
jedan ispun treba da izdri u bočnoj regiji je veliki. U početku kompoziti nisu mogli ispuniti kriterijume za takav zadatak. Sa
novim materijalima reeni su i ovi početni problemi. Ali ne moe se svaka rupa na zubu ispuniti kompozitnim ispunom. Što je veća
rupa (kavitet, kažu stomatolozi) time se kompozit teže zadržava na svom mestu. Za što bolje držanje kompozitima je potrebno što
više tvrde zubne supstance oko sebe.
Danas se kompoziti, najčešće, postavljaju tzv. višeslojnom tehnikom, jer se pokazalo da se na ovj način obezbeđuje
due tranjanje ispuna. Prvo se, nakon odstranjivanja karijesa, zidovi obrađene rupe (kaviteta) nagrizaju blagom kiselinom. Na ovaj
način će se mnogo bolje zalepiti specijalni lepak kojim vežemo kompozit za zub. Za sve vreme postavljanja ispuna pljuvačka ne sme
da dođe u kontakt sa zubom. Neki stomatolozi iz tog razloga koriste specijalne gumene folije kako bi izolovali zub od mogućeg
dodira sa pljuvačkom. Nakon toga kompozit se postavlja u tankim slojevima i svaki sloj se osvetljava specijalnom lampom sa plavom
svetlošću. Na kraju, ispun se dodatno obrađuje kako bi dobio oblik prirodnog zuba i polira se da bude gladak.