Na prvom mestu karijes, koji ako se ne sanira na vreme dovodi do velikih destrukcija ne samo krunice zuba već i korena i same kosti,
te je tada jedini izlaz vađenje zuba. Zatim parodontopatije, koje dovode do labavljenja i klaćenja a na kraju i ispadanja zuba. Različite povrede zuba i vilica takođe uzrokuju njihov gubitak. Poremećaji u razvoju, kao sto su poremećaji nicanja stalnih zuba i nepravilnosti u broju zuba, su još jedan u nizu faktora koji mogu da uslove nedostatak zuba. No bez obzira kako da gubitak nastane, posledice su u suštini uvek iste.
Nedostatak zuba uslovljava pomeranje preostalih zuba prema bezubom polju; njihovo naginjanje prema praznom prostoru pa čak i horizontalno pomeranje u taj prostor, zatim obrtanje zuba oko uzduzne osovine kao i “isplivavanje” zuba prema bezubom polju suprotne vilice. Sve ovo uslovljava promenu u odnosu između vilica sto kasnije dovodi do promena i bolova u samom viličnom zglobu. Gubitak zuba uslovljava i smetnje u zvakanju, gutanju, govoru pogotovo kada je u pitanju nedostatak prednjih zuba, kao i estetske smetnje.
Zbog svega navedenog adekvatna terapija krezubosti je od izuzetnog značaja, a zahvaljujući savremenim materijalima ona je i izuzetno uspešna.
Izgubljene zube zamenjuju protetske nadoknade koje mogu biti fiksne i mobilne. .Fiksne nadoknade se ne vade iz usta a u zavisnosti od toga koliko zuba nadoknađuju dele se na krunice (kada nedostaju pojedinačni zubi) i mostove (kada nedostaje vise zuba u nizu).Krunice i mostovi se izrađuju od metala na koji se nanosi visokokvalitetna keramika, a oblik i boja im se podesavaju individualno, spram preostalih zuba. Takođe danas postoji i bezmetalna keramika (na cirkonijum osnovi) koja svojim kvalitetom i estetskim osobinama zadovoljava i najviše kriterijume.
S druge strane mobilne tj. pokretne nadoknade poznate kao proteze, se vade iz usta pacijenta a mogu biti totalne (kada nedostaju svi zubi u vilici) i parcijalne (kada nedostaje nekoliko zuba). Parcijalnih proteza ima nekoliko vrsta. One mogu biti pločaste koje se izrađuju od akrilata i po savremenim shvatanjima spadaju u privremene nadoknade jer se posle najvise tri do četiri godine moraju menjati. Druga vrsta su parcijalne skeletirane proteze koje imaju metalni skelet kao osnovu, mnogo bolje prenose sile zvakanja i zato spadaju u trajne nadoknade. Takođe postoje i tzv. valplast proteze koje se izrađuju od novih savitljivih, samim tim nesalomivih plastičnih materijala; mnogo su tanje i lakse za nosenje te ih pacijenti dobro prihvataju. Danas, najznačajnije mesto, sto se proteza tiče zauzimaju proteze na implantima koje ne samo da su najbolje sa fizioloskog I funkcionalnog aspekta već i što se estetskih osobina tiče, a pacijentima pružaju najbolji i najsigurniji osećaj.
Koja će se od ovih protetskih nadoknada primeniti zavisi od kliničke slike krezubosti sto znači najpre od broja i rasporeda preostalih zuba, ali i od stanja bezubog grebena pa se zato određuje se za svakog pacijenta ponaosob nakon detaljnog stomatoloskog pregleda.